Pisati o posljednjih dvadeset godina jedne institucije kao što je Medicinski fakultet (MF) nije isto kao i pisati o prvih (jedinih) dvadeset godina ove etablirane visokoškolske ustanove. Da, naša povijest traje samo dvadeset godina. To u životu jedne ustanove i ne izgleda mnogo, ali u životu jednoga čovjeka, poglavito ako se uzmu kreativne godine, izgleda dosta, zaista puno godina. Obljetnice su osvrtanje na prošlost, na sve ono dobro i što nije do tada bilo dobro, a prethodilo je onome što danas imamo i što smo da danas postigli. Nismo imali prigode popravljati ono što nije dobro; mi se još uvijek izgrađujemo. Tradicija, baština i prošlost pružaju nadahnuće budućnosti. Naša je prošlost kratka, a od budućnosti očekujemo mnogo.
Prije dvadeset godina skupina entuzijasta praćena željom, voljom, htijenjem i znanjem iznjedrila je ideju o osnivanju MF-a u Mostaru. Je li to bio eksperiment za povijest, pokušaj za pamćenje ili san vizionara? Jesu li oni stvarno imali viziju onoga u što su se upuštali? Svejedno, uspjeli su. Oni su pisali povijest i povijest će ih pamtiti.
Prof. Filip Čulo, bio je prvi dekan našega fakulteta. Bože, je li on uopće znao što će to značiti jednome malom narodu, jedne ratom napaćene države? Što će MF koji je on osnivao značiti hrvatskome narodu za njegovu opstojnost na ovim područjima? Ako jeste, onda je jedan od najvećih vizionara ovoga podneblja. Svejedno, ja mu se divim i odajem mu duboku zahvalnost za sve što je učinio na tome planu.
Prof. Ljerka Ostojić, bila je drugi dekan, prva dekanica na ovoj visokoškolskoj ustanovi. Ni njoj nije bilo lako. Svojom pronicljivošću i snagom duha, vještine i dalekoga pogleda, nastavila je tamo gdje je prof. Čulo stao.
Ja sam odrastao uz njih i kao čovjek i kao liječnik i kao znanstvenik. Bila mi je čast. Nisam mogao ni zamisliti kako ću ih jednoga dana naslijediti na ovome časnom i odgovornom mjestu, a postao sam treći dekan MF-a Sveučilišta u Mostaru. Sve ono o čemu sam maštao i čemu sam se divio kod njih, postalo je moja stvarnost. Morao sam krenuti dalje s Fakultetom. Trebalo je sačuvati dostignutu razinu i praviti nove iskorake. Nisam bio početnik u zapovjednim ulogama. U životu sam obnašao niz zapovjednih dužnosti u Obrambenom ratu i poraću (načelnik Saniteta IV. brigade HVO-a, načelnik Sanitetske službe logističke baze Herceg-Bosne, voditelj Odjela gastroenterologije Interne klinike SKB Mostar, predsjednik Udruženja gastroenterologa i hepatologa BiH i dosta drugih odgovornih zadaća), no ova uloga je bila posebna u svakome pogledu. Priznajem, želio sam je, premda sam je se u isto vrijeme i pribojavao. Moji su prethodnici prošli porođajne muke i doveli Fakultet na zavidnu razinu, postao je žila kukavica na našem Sveučilištu.
Naša SKB u Mostaru je iz godine u godinu dobivala domaći kadar, domaće snage koje iz dana u dan postaju okosnica njezina rada i postojanja. MF je iznjedrio godišnje u prosijeku 40 – 50 mladih liječnika koji su lagano ali sigurno preuzimali ulogu vodećih kako u SKB Mostar tako i na fakultetu. Naravno, neizmjerna je vrijednost uloge profesora iz RH koji su svojom voljom za dolazak u Mostar, znanjem i htijenjem uložili sebe u našu budućnost i doprinijeli da naš fakultet i naš mladi kadar dosegne današnju razinu.
Naše je geslo bilo i ostalo – težiti izvrsnosti. Biti rame uz rame s najboljima. I ja sam morao ići zacrtanim putem. Fakultet i SKB Mostar trebaju i moraju biti iznad svega ovozemaljskoga. Morao sam zadržati ugledne profesore iz RH koji su već godinama bili ovdje u Mostaru i uvijek i ponovno tražiti nove uglednike i znanstvenike koji bi svojim etabliranim radom doprinosili ugledu našega fakulteta. Moram priznati kako mi to nikada nije bilo teško, jer njihova motivacija nije bila novac (kojeg nažalost nikada nismo imali dovoljno) nego volja želja i ljubav prema ovome dijelu hrvatskoga bića. I ja im i ovom prigodom na tome duboko zahvaljujem u ime svih Hrvata, ali i u ime svih drugih koji vole ovu zemlju – malu, napaćenu ali željnu prosperiteta.
Naša sadašnjost je izvjesna. Stvorili smo vlastiti kadar s malim iznimkama na svim katedrama. Ima nas i biti će nas još više osposobljenih za sve izazove koji nas očekuju u znanosti i struci. Medicinski fakultet i Sveučilišna klinička bolnica Mostar krupnim koracima koračaju u svoje novo, ljepše i bolje sutra.