\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t\t

\n\t\t

\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Donosimo intervju s jednim od najboljih studenata prve generacije diplomanata Medicinskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru, izv. prof. dr. sc. Ivicom Brizi\u0107em, koji je s nama podijelio svoja studentska iskustva, uspomene na studij i profesionalni put nakon fakulteta.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Mo\u017eete li nam se za po\u010detak predstaviti i opisati svoj profesionalni put od samog upisa do zavr\u0161etka Medicinskog fakulteta u Mostaru? Kako i za\u0161to ste se odlu\u010dili za studij medicine i to ba\u0161 u Mostaru?<\/strong><\/li><\/ol>
Nakon zavr\u0161etka srednje \u0161kole za zdravstvene laboratorijske tehni\u010dare u Zagrebu \u010dinilo mi se prirodnim nastaviti u tom smjeru. Poku\u0161ao sam upisati Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, smjer medicinska biokemija, ali bez uspjeha. Kad je otvoren Medicinski fakultet u Mostaru, prijavio sam se na prijemni ispit i upisao studij. Drago mi je \u0161to je tako ispalo. Ponekad drugi izbor bude bolji od prvoga. S obzirom na to da sam izme\u0111u srednje \u0161kole i fakulteta napravio pauzu od tri godine, studij sam shvatio ozbiljno i zavr\u0161io ga u roku bez ve\u0107ih problema. Tijekom studija bilo je jako lijepo. \u017divio sam u studentskom domu, vladala je radna atmosfera, dovoljno vremena provodilo se u u\u010dionici, a s druge strane ostajalo je dovoljno vremena i za druge aktivnosti.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Studij ste zavr\u0161ili kao jedan od najboljih studenta<\/strong> prve generacije diplomanata Medicinskog fakulteta u Mostaru. Koje iskustvo ili razdoblje tijekom studija smatrate najva\u017enijim u oblikovanju Va\u0161eg profesionalnog i osobnog razvoja kao lije\u010dnika?<\/strong><\/li><\/ol>
Ne mogu izdvojiti neko posebno iskustvo ili razdoblje studija koje me oblikovalo. Svaki dan tijekom studija, svaki predmet, profesor i asistent vjerojatno su utjecali na mene. Mislim da su nam u to vrijeme nastavnici bili puno ve\u0107i uzori, mo\u017eda \u010dak i idoli u nekim stvarima. Najvi\u0161e su me se dojmili nastavnici koji su se iskreno trudili prenijeti znanje, ali su ga i tra\u017eili na ispitima.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t $\"\"$ \t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Nakon studija zapo\u010deli ste rad u Op\u0107oj bolnici Jajce. Kako pamtite prve godine rada u medicini i koji su bili najve\u0107i izazovi s kojima ste se tada susreli? Kako ste ih svladali i koja Vam je misao vodilja bila u neznanju, neprilikama ili stresnim situacijama? \u0160to Vas je motiviralo za povratak u Mostar?<\/strong><\/li><\/ol>
Nakon studija vratio sam se u Jajce i zapo\u010deo pripravni\u010dki sta\u017e. U manjim sredinama pripravni\u010dki sta\u017e nije samo pasivno promatranje. Vrlo brzo po\u010dnete samostalno raditi, naj\u010de\u0161\u0107e zbog nedostatka kadra. Puno br\u017ee u\u010dite kada ste sami i pod pritiskom. U po\u010detku u\u010dite od starijih kolega i radite isto \u0161to i oni, a kada se opustite i oslobodite po\u010detni\u010dkog stresa i nesigurnosti, po\u010dinjete se sve vi\u0161e oslanjati na znanje ste\u010deno tijekom studija. <\/span><\/p>
Moj dolazak u Mostar nije bio planiran, ali vo\u0111eni su razgovori dekana prof. Filipa \u010cule s nekoliko studenata prve generacije te nam je ponu\u0111ena mogu\u0107nost odlaska na doktorski studij u Republiku Hrvatsku. Na\u017ealost, ve\u0107ina onih kojima je ponuda upu\u0107ena nije je prihvatila, nego su radije ostali raditi u SKB-u Mostar.<\/span><\/p>
Ja sam oti\u0161ao raditi u Jajce i planirao ondje ostati, ali sam zbog nekih drugih okolnosti prihvatio ponudu prof. Mladena Bobana da do\u0111em na Medicinski fakultet u Splitu. Oti\u0161ao sam na Katedru za farmakologiju, radio kao znanstveni novak \u010detiri do pet godina, zavr\u0161io doktorski studij, stekao doktorat iz podru\u010dja farmakologije i zapo\u010deo specijalizaciju.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Vi ste odlu\u010dno izabrali i zavr\u0161ili specijalizaciju iz klini\u010dke farmakologije i toksikologije, kao i specijalizaciju iz interne medicine i kardiologije. \u0160to je utjecalo na Va\u0161 odabir i kako to da ste se odlu\u010dili za dvije specijalizacije?<\/strong><\/li><\/ol>
Mo\u017eda tako izgleda, ali zapravo nisam ni\u0161ta odlu\u010dno izabrao. Dogovor izme\u0111u fakulteta, bolnice i mene bio je da nakon doktorata dobijem specijalizaciju iz srodnog podru\u010dja, a meni je najlogi\u010dnija bila specijalizacija iz klini\u010dke farmakologije s toksikologijom.<\/span><\/p>
Tijekom specijalizacije i nakon nje shvatio sam da nisam do kraja zadovoljan niti dovoljno iskori\u0161ten samo s tom specijalizacijom. Specijalizacije iz klini\u010dke farmakologije \u010desto su vezane uz pojedine odjele, poput pedijatrije, psihijatrije, infektologije ili interne medicine. Budu\u0107i da je kod nas Odjel klini\u010dke farmakologije bio pri Klinici za unutarnje bolesti, zatra\u017eio sam subspecijalizaciju iz interne medicine, \u0161to mi je i odobreno. Zahvaljujem na tome upravi Klinike i SKB-a Mostar.<\/span><\/p>
Nakon toga otvorio se Odjel invazivne kardiologije i bio je potreban kadar. Budu\u0107i da se radi izravno u zoni zra\u010denja, nije bilo zainteresiranih, a meni to nije smetalo niti sam previ\u0161e razmi\u0161ljao o tome. Naravno, sve je to trajalo dugo i nije bilo lako. Nikada to ne bih ponovno prolazio, ali danas sam zadovoljan \u0161to sam pro\u0161ao sve te faze.<\/span><\/p>
Farmakologija je dobar temelj za bilo koju subspecijalizaciju, a rad u invazivnoj kardiologiji konkretan je i upravo zato ga volim. Ne treba previ\u0161e planirati niti se vezati uz odre\u0111ena podru\u010dja medicine jer se \u010dovjek mo\u017ee razo\u010darati ako ne uspije dobiti \u0161to \u017eeli. Treba oslu\u0161kivati okolnosti i iskoristiti pravi trenutak na najbolji mogu\u0107i na\u010din.<\/span><\/p>
Nakon fakulteta svi imaju odre\u0111ene \u017eelje koje \u010desto nisu realne ni ostvarive. S druge strane, postoje potrebe zdravstvenih ustanova kojima se treba prilagoditi.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Jeste li ikada razmi\u0161ljali o odlasku na rad u inozemstvu, ako jeste za\u0161to, a ako niste za\u0161to ne <\/strong>\ud83d\ude0a<\/strong>?<\/strong><\/li><\/ol>
Sa 14 godina oti\u0161ao sam od ku\u0107e na srednjo\u0161kolsko obrazovanje u Zagreb. \u017divio sam u \u0111a\u010dkim i studentskim domovima, poslije u podstanarskim stanovima, a tek s 34 godine trajno sam se skrasio u Mostaru. Ne pada mi vi\u0161e na pamet odlaziti bilo kamo drugo, osim mo\u017eda u Jajce.<\/span><\/p>
Mostar mi je nekako po mjeri, i profesionalno i privatno. Mislim da SKB Mostar i Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru nude dovoljno onima koji imaju realne i zdrave ambicije. Svi koji imaju \u017eelju, kapacitet i ambiciju mogu se ostvariti u ove dvije va\u017ene i usko povezane institucije.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\u0160to biste savjetovali studentima medicine koji su neodlu\u010dni oko izbora specijalizacije? Na \u0161to bi, prema Va\u0161em mi\u0161ljenju, trebali obratiti posebnu pa\u017enju? \u0160to mislite u \u010demu bi se bilo najbolje oku\u0161ati prije upu\u0161tanja u odabir specijalizacije?<\/strong><\/li><\/ol>
Najva\u017enije je ostati u struci. \u0160teta je nakon toliko godina u\u010denja, odricanja i ulo\u017eenih sredstava oti\u0107i u nekom drugom smjeru. Izuzetno je va\u017eno i korisno neko vrijeme raditi u hitnoj pomo\u0107i i op\u0107oj praksi. Upravo ondje najbolje \u0107ete razumjeti svoje \u017eelje, ali i mogu\u0107nosti. Nerijetko se pogre\u0161no procijenimo ili, bolje re\u010deno, precijenimo. S druge strane, treba uzeti u obzir da vrlo rijetki mogu dobiti ba\u0161 ono \u0161to \u017eele. Vjerujem da ve\u0107ina mo\u017ee biti zadovoljna drugim ili tre\u0107im izborom.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Danas djelujete kao redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Mostaru i dekan ste Farmaceutskog fakulteta. Kako biste opisali svoje iskustvo rada u akademskoj zajednici i \u0161to Vas najvi\u0161e motivira u radu sa studentima? Je li Vas neki pozitivan primjer ili mo\u017eda \u010dak negativan tijekom Va\u0161ih studentskih dana potaknuo da uplovite u vode akademske zajednice i postanete profesor?<\/strong><\/li><\/ol>
Nastava je vrlo zahtjevan posao. Zahtijeva puno truda, pripreme, trajnog u\u010denja, ali i strpljenja u radu sa studentima. Najvi\u0161e me motiviraju dobri studenti. Kada na ispitu vidite da je student puno nau\u010dio, zaboravite na sve probleme koji su postojali tijekom nastave. Oni drugi uzrokuju stres nastavnicima, upravi fakulteta, svojim roditeljima, a ponekad i sebi samima. \u017dao mi je \u0161to se studenti tijekom studija ne prate sustavnije te \u0161to se na temelju njihovih karakteristika ne usmjeravaju prema odre\u0111enim radnim mjestima i specijalizacijama. Na\u017ealost, nakon diplome svi misle da su jednaki, da sve znaju i da vrijede isto, a dobro znamo da nije tako. Ve\u0107ina zaboravi kakvi su studenti bili, koliko su u\u010dili, jesu li redovito poha\u0111ali nastavu i vje\u017ebe. Sve je to va\u017eno uo\u010diti tijekom studija jer \u0107e se tako pona\u0161ati i sutra na radnom mjestu. Oni koji su kasnili, bili neredoviti, neodgovorni ili lijeni, vrlo vjerojatno \u0107e takvi ostati i u profesionalnom \u017eivotu.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t $\"\"$ \t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Postoji li neka generacija studenata ili trenutak u Va\u0161oj profesorskoj karijeri koji Vam je posebno ostao u sje\u0107anju? Koji Vam je omiljeni, a koji manje omiljeni segment profesorske karijere?<\/strong><\/li><\/ol>
Te\u0161ko mi je izdvojiti neku generaciju koja je bila posebno druga\u010dija, ali u svakoj generaciji postoje studenti koji vam ostanu u trajnom sje\u0107anju. Drago mi je kada ih kasnije susre\u0107em na poslu ili kada s njima radim kao s ravnopravnim kolegama.<\/p>
Najvi\u0161e mi smeta to \u0161to se nastava \u010desto ne odr\u017eava prema planiranoj satnici i rasporedu. Neprestano se rade odre\u0111ene redukcije, \u0161to, na\u017ealost, odgovara i studentima i nastavnicima, ali dugoro\u010dno nije dobro. Tako\u0111er, smeta mi kada na pojedinim predmetima svi studenti dobivaju odli\u010dne ocjene, iako dobro znamo da nismo svi za pet. Tako obezvrijedimo trud i demotiviramo\u00a0 one najbolje studente. Na\u017ealost, sli\u010dna je situacija i u osnovnom i srednjem obrazovanju, odnosno u cijelom obrazovnom sustavu. Zbog pogre\u0161nog sustava vrednovanja\u00a0 stje\u010demo pogre\u0161an dojam o sebi i drugima, a drugi o nama.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Koje su, prema Va\u0161em mi\u0161ljenju, najve\u0107e prednosti studija medicine u Mostaru u vrijeme kada ste Vi bili student, a koje su danas iz Va\u0161e perspektive s druge strane u\u010dionice?<\/strong><\/li><\/ol>
Studiranje medicine u Mostaru ima mnogo prednosti. Turnusna nastava velika je prednost, osobito za studente koji redovito u\u010de tijekom nastave. Tako\u0111er, sve se nalazi na jednom mjestu pa za nekoliko minuta mo\u017eete prije\u0107i iz u\u010dionice na klini\u010dki odjel. Na drugim medicinskim fakultetima studenti \u010desto gube vrijeme putuju\u0107i s jedne lokacije na drugu.<\/span><\/p>
Ja sam pripadao prvoj generaciji studenata medicine u Mostaru. Nastavnici i asistenti tada su nam posve\u0107ivali mnogo vi\u0161e pa\u017enje nego danas. Znali su \u010dak pozivati pacijente s rijetkim bolestima od ku\u0107e kako bismo ih mogli vidjeti i pregledati. Danas je nastava postala rutina, s puno manje emocija i osobnog pristupa.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
U kojim segmentima smatrate da se medicinsko obrazovanje danas mo\u017ee dodatno unaprijediti?<\/strong><\/li><\/ol>
Mislim da su znanje i literatura danas postali toliko opse\u017eni i da je najve\u0107i uspjeh nau\u010diti prepoznati ono \u0161to je va\u017eno, \u010desto i prakti\u010dno. Ponekad imam dojam da na fakultetu studente pripremamo za znanstvenike, a ne lije\u010dnike. Vrlo je va\u017eno studente nau\u010diti prepoznati bitne informacije kako se ne bi izgubili u mno\u0161tvu \u010desto nepotrebnih podataka. Potrebno je unaprijediti prakti\u010dnu nastavu, uvoditi problemske seminare i bolje integrirati znanje iz razli\u010ditih podru\u010dja medicine. U tome dana\u0161nja tehnologija i umjetna inteligencija mogu biti od velike pomo\u0107i.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t $\"\"$ \t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Kako gledate na razvoj medicinskog obrazovanja i zdravstvenog sustava u Bosni i Hercegovini i regiji u posljednjih 10 do 15 godina?<\/strong><\/li><\/ol>
Naravno da uvijek mo\u017ee bolje, ali mislim da su medicinsko obrazovanje i zdravstveni sustav me\u0111u segmentima na\u0161eg dru\u0161tva koji najbolje prate svjetski razvoj i trendove. Smatram da kriteriji na fakultetima trebaju biti jo\u0161 vi\u0161i i zahtjevniji. Studenti mogu nau\u010diti puno ako se to od njih tra\u017ei. Me\u0111utim, nerijetko nastavnici ne postavljaju visoke zahtjeve, a studenti to prepoznaju pa neke predmete uop\u0107e ne u\u010de ozbiljno. \u0160to se zdravstvenog sustava ti\u010de, mislim da na\u0161i pacijenti \u010desto nisu ni svjesni razine kvalitete i dostupnosti zdravstvene skrbi koju imaju, osobito kada uzmemo u obzir koliko su ulaganja u zdravstveni, znanstveni i obrazovni sustav zapravo mala.<\/span><\/p>
Tijekom karijere pro\u0161li ste kroz vi\u0161e uloga \u2013 od studenta, lije\u010dnika u praksi, znanstvenika pa do profesora i dekana. Kako ta razli\u010dita iskustva oblikuju Va\u0161 pogled na medicinsko obrazovanje? Koje osobine i vje\u0161tine smatrate klju\u010dnima za uspjeh i dugoro\u010dnu karijeru u medicini?<\/strong><\/li><\/ol>
Morate voljeti ono \u0161to radite, biti odgovorni i spremni puno raditi. Naravno, zbog toga neke druge stvari u \u017eivotu ponekad moraju trpjeti.<\/span><\/p>
Biti dekan Farmaceutskog fakulteta u Mostaru nije osobito zahvalna funkcija. Imamo oko 300 studenata, nemamo vlastiti prostor, a podr\u0161ka Sveu\u010dili\u0161ta, dru\u0161tva i politike izostaje ve\u0107 petnaest godina. Svakodnevno nekoga ne\u0161to tra\u017eimo i molimo pa se ponekad osje\u0107am vi\u0161e kao prosjak nego kao dekan. Ipak, imamo vrijedne i izvrsne, ali i strpljive studente zbog kojih se isplati truditi i \u010dekati da netko odgovoran i na poziciji prepozna na\u0161e potrebe.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\u00a013. Ovaj razgovor vodimo u okviru pokretanja Alumni projekta Medicinskog fakulteta u Mostaru, \u010diji je cilj povezivanje biv\u0161ih studenata. Koliko je, po Va\u0161em mi\u0161ljenju, va\u017eno odr\u017eavati veze izme\u0111u Fakulteta i njegovih alumnija?<\/strong><\/p>
Najbolje, najzrelije i naj\u010dvr\u0161\u0107e veze s ljudima stvaraju se upravo tijekom studija. Ve\u0107ina kolega s kojima ste studirali danas radi u razli\u010ditim segmentima zdravstvenog sustava i mo\u017eete ih nazvati bez ustru\u010davanja kada god vam je potrebna pomo\u0107 ili savjet. Na taj na\u010din mo\u017eete pomo\u0107i sebi, drugim ljudima, svojoj ustanovi i dru\u0161tvu u cjelini. Mislim da to dovoljno govori o va\u017enosti odr\u017eavanja kontakata me\u0111u kolegama koji su studirali na istom fakultetu.<\/span><\/p>
\u00a014. Na koji na\u010din Alumni zajednica mo\u017ee doprinijeti razvoju fakulteta, zdravstvenog sustava i odnosima me\u0111u studentima\/lije\u010dnicima u cjelini?<\/strong><\/p>
Ve\u0107 sam ranije naglasio va\u017enost dobre komunikacije me\u0111u biv\u0161im studentima na\u0161ega fakulteta. Lije\u010dnik se tijekom cijele karijere mora trajno usavr\u0161avati te pratiti nova znanja i vje\u0161tine. Zbog toga je \u010desto potrebno oti\u0107i u druge, razvijenije institucije.<\/span><\/p>
Naravno, to je mnogo lak\u0161e ostvariti ako u toj ustanovi imate kolegu koji je zavr\u0161io isti fakultet. Tako\u0111er, \u010desto je potrebno pacijenta uputiti u ustanovu vi\u0161eg ranga, a i to je jednostavnije kada ondje imate poznatu osobu. Ovo su samo neki od primjera va\u017enosti Alumni zajednice, a koristi su brojne. za lije\u010dnike, pacijente, institucije i dru\u0161tvo op\u0107enito.<\/span><\/p>
\u00a015. Za kraj, kako zami\u0161ljate budu\u0107nost Medicinskog fakulteta u Mostaru i njegovu ulogu u obrazovanju novih generacija lije\u010dnika?<\/strong><\/p>
Dobro se sje\u0107am osnivanja i po\u010detaka Medicinskog fakulteta u Mostaru. Tada je, s jedne strane, postojala odre\u0111ena doza skepticizma prema tom fakultetu, a s druge strane puno entuzijazma i vjere u ono \u0161to se tek po\u010dinjalo graditi, ponajprije me\u0111u osniva\u010dima. Danas, nakon 29 godina od osnutka, svima je jasno da zdravstveni sustav ne bi bio na ovoj razini bez Medicinskog fakulteta. Vjerujem da \u0107e on u budu\u0107nosti biti temeljni i nosivi stup zdravstvenog sustava na ovim prostorima. Ako se osvrnemo unatrag, vidi se da je sve vrijedno gra\u0111eno strpljenjem, radom i uporno\u0161\u0107u, a upravo to je i poruka novim generacijama, rezultati i uspjeh se ne stvaraju preko no\u0107i, nego kroz trud, znanje i predanost. <\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t $\"\"$ \t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Donosimo intervju s jednim od najboljih studenata prve generacije diplomanata Medicinskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru, izv. prof. dr. sc. Ivicom Brizi\u0107em, koji je s nama podijelio svoja studentska iskustva, uspomene na studij i profesionalni put nakon fakulteta. Mo\u017eete li nam se za po\u010detak predstaviti i opisati svoj profesionalni put od samog upisa do zavr\u0161etka Medicinskog […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2043,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[46],"tags":[],"class_list":["post-2020","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2020","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2020"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2020\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2041,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2020\/revisions\/2041"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2043"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2020"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2020"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mef.sum.ba\/alumni\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2020"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}