Menu Close

Ured za osiguranje kvalitete

Sustav osiguravanja kvalitete Medicinskog fakulteta u Mostaru

Sustav osiguravanja kvalitete Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru temelji se na načelima i modelima planiranja, praćenja, vrednovanja i predlaganja mjera unapređivanja kvalitete. Mjere i načela provođenja i osiguranja kvalitete sukladni su kriterijima „Okvirnog zakona o visokom obrazovanju“, „Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (EURASHE: Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area)“, Statutu Sveučilišta u Mostaru i Statutu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Centar za osiguranje kvalitete na razini Sveučilišta osigurava praćenje i unaprjeđenje kvalitete što je regulirano nizom pravnih akata (Priručnik o osiguranju kvalitete, Izjava o politici osiguranja kvalitete, Strategija osiguranja kvalitete, Vodič kroz osiguranje kvalitete), a dodatno sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete definiran je i Pravilnikom o ustroju i djelovanju sustava za osiguranje kvalitete.

Cilj sustava za osiguravanje i unapređivanje kvalitete Medicinskog fakulteta u Mostaru je kontinuirano promicanje kulture kvalitete i stvaranje okvira za institucijske mehanizme sustavnog vrednovanja i koordiniranja svi razvojnih inicijativa i preporuka s trajnom naglaskom promicanja i unaprjeđivanja kvalitete te osiguranja visokih standarda stručnog i profesionalnog razvoja studenata, nastavnika, djelatnika, suradnika, administrativnog i tehničkog osoblja, Uprave fakulteta, djelatnika knjižnice, te vanjskih suradnika u svim područjima djelovanja Fakulteta.  

Politika osiguranja kvalitete 

U skladu s našom misijom, vizijom i ciljevima definiranim u strategiji Medicinskog fakulteta i Sveučilišta u Mostaru, Fakultet se opredjeljuje za trajni razvoj sustava kvalitete u svim segmentima svoje djelatnosti. Politika osiguranja kvalitete temelji se na:

  1. razvoju i unaprijeđenu sustava kvalitete na temelju Europskih, domaćih i stranih sveučilišnih standarda i smjernica za osiguranje kvalitete uz poticanje aktivne uloge svih dionika kao i aktivno poticanje sudjelovanja naših studenta u sustavu osiguranja kvalitete
  2. uspostavi, održavanju i trajnom unaprjeđivanju kvalitete na svim razinama
  3. podizanju vidljivosti i konkurentnosti Medicinskog fakulteta u Mostaru kao visokoškolske ustanove prilagođene tržišnim potrebama s jasnom strategijom razvoja temeljenom na ishodima učenja
  4. jačanju Medicinskog fakulteta u Mostaru kao inkubatoru istraživačkog djelovanja karakteriziranog interdisciplinarnim znanstveno-istraživačkim i stručnim projektima
  5. sinergiji nastave i istraživačkog rada te jačanju aktivne uloge Medicinskog fakulteta u Mostaru u razvoju gospodarskih procesa i dobrobiti zajednice u kojoj djeluje
  6. trajnom praćenju parametara kvalitete te kontinuiranom vrednovanju politike kvalitete i strategije Medicinskog fakulteta u Mostaru sukladno parametrima kvalitete 
  7. stvaranju pro-aktivnog, stabilnog i motivirajućeg radnog okruženja
  8. odgovornom i transparentnom poslovanju i ispunjavanju povjerenih radnih zadataka

Korisni dokumenti i obrasci Ureda za kvalitetu nastave


Fenomen korupcije u visokom obrazovanju

Ponašanje je ogledalo u kome svatko pokazuje svoj izgled.

Johan Volfgang Gete

Sredstva javnog  informiranja nas gotovo svakodnevno izvještavaju o zbilji korumpiranog društva u kojoj živimo. Svjedoci smo afera korumpiranosti u susjednoj nam Republici Hrvatskoj i činjenici da je od 2010. izbacila korupciju u prvi plan, kao jednu od ključnih kriznih točaka društva. . Baš kao i drugdje u svijetu, korupcija u prvom redu proizlazi iz nezadovoljavajućega moralnoga stanja u društvu te nedostatka kontrole i zlouporabe vlasti i ovlasti.

Moralna i ekonomska dimenzija fenomena korupcije u visokom obrazovanju su u čvrstoj međuovisnosti. Moralna dimenzija jeste krah etičkih i standarda akademskih normi, a pokazuje nam je sve češća dilema – zašto učiti, raditi, truditi se, ako se bez poštenog odricanja dobijaju kvalifikacije, gradi karijera, jača utjecaj itd.

Ekonomska dimenzija jeste obaranje kvalitete sustava obrazovanja, specifični neproduktivni troškovi (prikrivanje korupcije, prikupljanje informacije o korumpiranom profesoru, strijepnja hoće li se realizirati dogovor itd.), niži stupanj produktivnosti visokog školstva, društvo oskudnog humanog kapitala…

Na moralno pitanje čemu učiti, truditi se, nužno se nadovezuje ekonomsko pitanje zašto ne uložiti resurse u kupovinu diplome, magistrature, doktorata…Zašto učiti ako se sve to može kupiti? Ako je sve više ovakvih dilema i izazova, kao i i osoba koje im ne odolijevaju – ko će se od koga zastidjeti, hoće li se imati s nekim uzornim primjerom poslužiti? Upravo ekspanzija korupcije u visokom obrazovanju može dovesti do slamanja standarda, nekompetentnih profesionalaca i sve slabijih moralnih i društvenih sankcija.

Profesor bira hoće li stjecati  prihod od legalnih ili nelegalnih djelatnosti. Odluku o upuštanju u korupciju profesor donosi na bazi uspoređivanja koristi i troškova. Koristi su novčani prinosi, osiguranje zadovoljstava koja novac pruža, uspostavljanje veza itd., a očekivani troškovi su gubitak akademske reputacije, grižnja savjesti  i očekivana vrijednost kazne, odnosno,  propuštene dobiti usljed eventualnog trpljenja pravne sankcije. Nije trošak kazne, recimo, zatvorski nekonfor, već je trošak kazne gubitak prihoda koji bi profesor ostvario da je na slobodi. Usljed odlaska u zatvor ne gube jednako oni koji su ulagali u svoj humani kapital, u svoje znanje i stručnost i oni koji se nisu trudili steći znanstvena  znanja, usavršiti se, osim što se usavršavaju i specijaliziraju za bezakonje.

Za legaliste postoji visoka tražnja na legalnom tržištu i samim tim mogućnost ostvarivanja solidnih prihoda. Postaje nam jasno da se, osim nepoštenog, u korupciju upušta i nesposobni, zapravo oni  koji legalnom djelatnošću ništa ne bi mogli prihodovati, kao i oni koji vjeruje kako mogu izbjeći pravnu sankciju.

 

Postavlja se pitanje kakav se kadar bira, odnosno,  kakav se kadar birao u zvanja i što radi država, odnosno podržava li vjerojatnost nametanja pravne sankcije, od gubitka posla do odlaska u zatvor?

Izboriti se protiv korupcije znači stvoriti javno dobro, nešto u čemu ćemo svi uživati, bez obzira na to jesmo li  dali svoj doprinos, a zato i postoji bojazan od „čekanja na druge“ i kalkuliranja.

Kako ćemo se mi ponašati?

Promicati Etički kodeks Sveučilišta,  prijaviti uočenu nepravilnost Etičkom povjerenstvu Medicinskog fakulteta, ubrzati provedbu Bolonjskoga procesa u onim segmentima koji uključuju:

  • provjere znanja tijekom cjelokupnoga izvođenja predmeta koje smanjuju ulogu završnoga ispita
  • poticanje provjere znanja na studiju u obliku pismenih ispita pod šifrom
  • obvezno sudjelovanje na nastavi i rad u manjim grupama koji osigurava transparentnost postignuća svakoga studenta
  • uvrštavanje pitanja o saznanjima o korupciji u anonimno ispitivanje studenata o kvaliteti nastave
  • onemogućiti zlouporabe na razredbenim ispitima i prigodom upisa
  • anonimnošću testova, uporabom suvremene tehnologije u ispravljanju te, javnim uvidom u cjelokupni postupak
  • uvesti sustav kojim će se uz zajamčenu diskreciju studentima omogućiti izravno upozoravanje i prijavljivanje Etičkom povjerenstvu pojava i radnji koje su po Etičkom kodeksu Sveučilišta neetične ili za koje postoje indicije disciplinskih i krivičnih prekršaja.
  • Otkrivanje korupcije sigurno negativno utječe na ugled Sveučilišta, no  dosljedno uklanjanje svih oblika korupcije omogućuje da upravo ono bude bitni čimbenik u borbi protiv korupcije, opasno rasprostranjene u čitavom BiH društvu.